Pozdrav, ja sam Kristina. Prošlo ljeto moja obitelj (muž i dvoje djece) i ja odlučili smo se otići na putovanje oko svijeta. Trajalo je skoro dva mjeseca a uključivalo je polazak iz Europe u Kaliforniju, zatim Havaje, Samou, Fidži, Japan, Filipine i Maleziju, o čemu sam vodila dnevnik putovanja na svom blogu originalnog naziva Dnevnik putovanja, a ovdje šaljem dio dnevnika sa samoanskog otoka Upolu gdje smo bili tjedan dana. Prvi nastvak možete pročitati –> OVDJE
O Samoi
Samoa je polinezijska otočna država na kontinentu Oceaniji u Južnom Pacifiku, nalazi se ispod Ekvatora i iznad Jarčeve obratnice. Sastoji se od dva velika otoka i nekoliko manjih, Upolu, na kojem je glavni grad Apia, gdje se mi nalazimo, i Sava’i. Zanimljivo je da i sava’i kao riječ hawaii znače homeland (domovina) i sličnost je u izgovoru.
Samoa je za razliku od Američke Samoe nezavisna država, a prije nezavisnosti 1962. bila je kolonija Njemačke nakon čega je pripadala Novom Zelandu. Prije se zvala Western Samoa, ali je odbacila taj pridjev, dok ga je zadržala u internetskoj domeni .ws ili valuti WST (Western Samoan Tala 1 WST= 0.333 €).
Dragi dnevniče
Napokon buđenje bez sata, ali još je rano, što je dobro. Idemo na doručak, na doručku je dosta istih onih Samoanaca koji su tu bili sinoć. Čini se da je naš hotel dosta popularan kod domaćih gostiju jer ih ima jednako, ako ne i više nego bijelaca. Što se tiče interneta na otoku, dobro radi Vodafone na mobitelu, a rijetki su smještaji koji nude Wifi. Naš je bio dosta povoljan i imao je besplatan internet, ali se ne dobaci do naše kućice.
Nakon doručka ostajem za stolom i pišem zaostatke. V. i djeca idu roniti i kupati se ispred hotela.
Nedjelja je, sveti dan za Samoance. Oko 12 svi su ponovno došli u restoran, sjeli, nešto tiho govorili, molili, a onda pjevali. Nedjeljom odijevaju svoju najbolju odjeću i idu u crkvu, katoličku, iako uz cestu primjećujemo mnogo metodističkih i adventističkih crkava. Nakon pisanja idem se i ja okupati. Moja mala djevojčica vodi me na koraljni greben gdje su prije ronili zajedno s V.-om, pokazuje mi plavu zvijezdu, tirkizne i žute ribice, narančasti koralj… Baš je dobra vodička. Šteta što nemamo kameru za snimanje u vodi ili barem zaštitu za mobitel, ali BBC to sigurno radi bolje od nas…
Garden VillaVraćamo se u kućicu i svak na svoj ekran, ja opet pišem, ne želim zaboraviti ove trenutke.
Tako nam je bilo potrebno jedno lijeno jutro nakon neprestanog jurcanja, za surfanje i pisanje na miru, kavu i kakanje haha. Naša kućica se zove Garden Villa jer je u vrtu, za razliku od Beach ili Pool Villa. Sastoji se od dvije sobe, kupaonice i hodnika gdje je frižider i kuhalo za vodu. Ima klimu i ventilator, za vrijeme dana je dosta vruće pa nam paše malo upaliti klimu. Puno je nekih buba, mrtvih i živih, ali nikome od nas ne smetaju i ne diramo ih. Navečer nas posjete tarantele (macaklini, ne pauci).
A jutros na verandu došla je maca s kojom se T. odmah sprijateljila. Ja je ne želim ni pomaziti jer smo se prije putovanja djeca i ja taman riješili crijevnih ameba, ali njoj dopuštam maženje uz obavezno pranje i dezificiranje ruku.
Palolo Deep Marine Reserve infrastrukturaTek oko 15 sjedamo u auto i idemo put Apije, u Palolo Deep Marine Reserve. U sjeni velikih stabala parkiramo. Ulaz se plaća 15 tala za nas četvero. Cijela infrastruktura je sklepana, ali dobro funkcionira: tuševi, zahodi, svlačionice, fale. Oko 16 sati je, djeca i ja se kupamo u plićaku, a V. odlazi roniti u potrazi za koraljima. Duž obale do 10 metara nema ništa, ali ima dosta ribe. Već je sunce prema zapadu, kao oko 18 kod nas ljeti. Baš je neobičan ovaj kratki dan blizu ekvatora, tu je je uvijek ravnodnevnica, a kako smo ispod njega, dani su još kraći od 12 sati. A na ovom području velike su oseke i plime i najbolje je ronjenje oko 11-12 zbog plime i dobrog kuta sunčevih zraka. I inače se najviše volim kupati u podne jer je najljepša boja mora.
V. se vratio razočaran. Djeca se igraju na daščanim ljuljačkama koje vise sa stabala, a drugi kupači polagano odlaze. V. još jednom odlazi u more i ovaj put pliva prema bovi 50ak metara od kraja. Ja okom pratim njegovu disalicu i nadam se da neću vidjeti trokutastu peraju morskog psa. Vratio se sav sretan i oduševljen, vidio je razne koralje i ribe, ali loš je kut sunca i u ovo doba ribe se hrane pa se boji pasa.
tropski tušSpremili smo se i odlazimo s namjerom da se tu vratimo u ranije doba dana. Vozimo prema centru Apije, sumrak je i više je prometa nego sam navikla a Google navigacija odlično navodi prema dućanu. Prvi put vozim kružnim tokom lijevom stranom, a “logika mi se pomutila” i već sam se navikla da auti dolaze s lijeve strane, pa sam se na tren pogubila, na koju stranu treba voziti? Ali pratim druge i dalje teče glatko. I ovdje kao u Americi, auti prolaze kroz crveni semafor ako skreću lijevo (u SAD desno).
Dakle, idemo u Apiju u dućan koji radi, jer je nedjelja. Stižemo u Farmer Joe’s Supermarket ukvartu Vaitele, parking je kao naši parkinzi kod Lidla ili Kauflanda, pun. Dućan je veliki hangar s urednim policama na kojima biramo samo gotove juhe u plastičnim zdjelicama. Ima posebni, hladni dio dućana gdje su frižideri: voće, povrće, meso. Od voća kupujemo uvozne jabuke iz Australije i papaje iz Havaja jer nisu preskupe. Drugog voća nema ili je preskupo. Gledamo ponudu mesa, ima svašta, mljeveno, koljenice i čini mi se da su cijene kao i kod nas. Ali ovdje caruje Spam! O Spamu sam već pisala kad smo ga prvi put vidjeli na Havajima, a koliko je nekvalitetan govori nam to da se u internetskom vokabularu neželjena pošta naziva SPAM, upravo zbog ovog Spama!
Spam caruje…Šalu na stranu, Samoa ima veliki problem pretilosti, kao i ostale pacifičke otočne države. Stanovnici više ne love ribu, uvoze je iz Australije, Novog Zelanda ili Japana, jelovnik im se sastoji od brze prehrane iz uvoza ili krušnih proizvoda. Dok smo bili u dućanu, na police su donijeli svježi kruh, francuze i štruce. U roku od par minuta skoro sve je nestalo, ljudi su grabili po 5 komada. A na slastičarskom dijelu dućana u ponudi je bilo kolača, torti, mafina i svježe pečenih panipopoa. V. je ugrabio jednu pliticu kad je vidio da oni grabe. Stvarno je izgledalo ukusno, kao neke buhtle ili pužići. On je otišao na bankomat jer plaćanje karticom uzima 4-5% provizije, cash is king, a ja gladna uzimam jedan panipopo – slatki ali bljutavi kruh u mlijeku – totalno razočaranje. Čudi me općenito slabo korištenje soli, a okruženi su morem…
S druge je strane ceste cirkus, i dosta ljudi ide na predstavu. Ali mi idemo doma. Vozimo se put hotela kadli je V. shvatio da je zaboravio kupiti pivo. Zastajemo u jednom dućanu uz cestu, ali odbijaju prodati pivu jer je nedjelja. Onda opet idemo u sinoćnji dućan Saoulafata Market, u kojem prodaju, između ostalog, pelene na komad, kavu, konzerve tune, cijevi za vodu dva cola i tako dalje, i pivo. Prodali su pive, ali su je zamotali u kesu, kao kad kupuješ uloške da sakriješ “sramotu”.
U sobi večeramo gotove juhe s vodom iz kuhala. Voda nije preporučljiva za piće, u hotelu je filtriraju i besplatno pune boce, ili je kupimo u dućanu.
Prije spavanja izlazim na čistinu pogledati nebo. Vidi se puno bolje nego na Havajima. Zviježđa su nepoznata, osim Južnog križa. Južni je križ za moreplovce južne polutke ono što je Sjevernjača za pomorce sjeverne – krajevi križa točno su usmjereni na sve strane svijeta.
Laku noć!
