Nakon uvodnog dijela vezanog za posjet Bangkoku i prve prespavane noći, uslijedile su nove avanture. Nastavljamo putovanje s Vedranom kroz Tajland.

Dobra lokacija smještaja, koja vam omogućava jednako dobru mobilnost, od velike je važnosti. Ako i niste smješteni na idealnoj poziciji, treba reći da taksiji nisu skupi, a svakako treba uzeti one na kojima piše ”taxi-meter”, oni logično u sebi imaju taksimetar, tako da možete biti sigurni da nećete ostati zakinuti. Tu je i popularni tuk-tuk, iako sam prije često slušao priče o ludoj vožnji s njim i o tome kao da je ne znam kakvo iskustvo, zapravo me i nije previše oduševilo. Super je jer odudara od standardnih taksi prijevoza, a i jeftiniji je, ali nije da nudi ne znam kakvu razliku. Glavno da doveze od točke A do točke B. Dobro je što ih ima na svakom koraku, tako da se slučajno negdje i izgubite, vrlo se lagano zahvaljujući njima vratite na lokaciju na koju želite.

Bogat noćni život

Bangkok ima više od 8 milijuna stanovnika, a ako dodate njegovu okolicu onda se prema nekim informacijama dolazi do 14 milijuna stanovnika, tako da je to grad koji je živ doslovno od 0 do 24. Ako ste u potrazi za dobrim noćnim provodima, izbor je širok i nećete požaliti. Mi nažalost nismo stigli vidjeti previše noćnog života, jer i po 8 sati dnevno hodanja i proučavanja grada ostavilo je svoje posljedice.

Jedino smo išli jednu večer u Soi Cowboy ulicu koja je dugačka 150 metara, a ispunjena je raznim kafićima, uglavnom go-go barovima. Tamo možete vidjeti puno cura atraktivno obučenih ispred kafića kako pozivaju goste da uđu u njih. Iako je jasno da se tamo krije kojekakva zabava ako malo dublje zagrebete ispod površine, svi se zapravo prave da to i ne postoji, a zanimljivo je da je odmah u blizini i policija koja pazi da se sve ne otme kontroli. Često će vam neki ispred kafića dobaciti da je kod njih i ”ping-pong show”, a on je takav da cure izbacuju loptice iz sebe, jasno vam je od kuda… Zapravo je bilo tužno za gledati pojedine scene tamo, neke cure doslovno povlače strance za rukave (posebno one koji nisu s curama), pa je tragikomično. Iako nigdje ne piše da je fotkanje zabranjeno, bolje je zapravo ne posezati za fotićem. No, vrijedno je posjeta, treba cijeniti raznolikost.

Brojni hramovi

U starom gradu Bangkoka posjetili smo neke od prelijepih hramova, a tamo se nalazi i Velika palača (Grand Palace) koja je jedna od većih turističkih atrakcija. To je kompleks u kojem je smješteno nekoliko zgrada svečano ukrašenih krovova. Izgradnja je započela 1782. godine kada je Bangkok postao glavni grad Tajlanda. Kompleks okružen zidinama dugim 1900 metara nekoć je bio samodostatan grad unutar grada.

U ovom kompleksu nalazi se i Wat Phra Kaeo, najsvetiji od svih tajlandskih hramova. Tu se nalazi smaragdni Buda koji ipak nije prekriven smaragdima već jantarom. Na snazi je vrlo strogo pravilo odijevanja – ne mogu ući osobe odjevene u kratke hlače, mini suknje, košulje bez rukava te suknje na preklop. Moguće je iznajmiti hlače i plastične cipele.

Obzirom da tuk-tuk vozači znaju da većina turista i želi posjetiti Veliku palaču, tako se uvijek nude za prijevoz, uz jedan veliki ”ali”. To je da će vam reći da je ona zatvorena do određenog vremenskog perioda, pa da imate tako nekoliko sati lufta dok se ne ”otvori” opet. Ponudit će vam vožnju po nekim drugim (manje važnim) hramovima, po dućanima u kojima možete kupovati odijela i slično. Zanimljivo je to iskustvo, samo se poslije možete osjećate glupo jer shvatite da su lagali za radno vrijeme Velike palače. 

Posjetili smo hramove Wat Phra Kaeo, Wat Mahathat, Wat Pho i brojne druge. Ulaz u neke hramove se naplaćuje, npr. Wat Pho 100 Bahta (20 kuna), Velika palača 500 Bahta (100 kuna), s tim da u njezino ”dvorište” možete ući bez da išta platite i tako ćete isto vidjeti jako lijepe stvari. Samo vas na ulazu vojska pregleda i za ulazak morate imati neki od dokumenata, preporuča se putovnica. Možete vidjeti obitelji kako uživaju u lijepom ambijentu tamo, a gotovo na svakom koraku imate štandove na kojima se nudi besplatna hrana (riba, riža…) i piće (voda i sokovi), bilo je to jedno totalno neobično i pohvalno iskustvo. 

Sudar taksista

Obzirom na vječne gužve u gradu, treba se snaći na najbolji mogući način. Uber je aktivan na području Bangkoka i njega smo znali koristiti, iako smo češće posezali za klasičnim taksijem. No, iskustvo koje smo doživjeli s jednim od taksista svakako će ostati urezano za cijeli život. U večernjim smo satima naručili taksi, a taman dok je cijena došla do 59 Bahta nakon desetak minuta vožnje, čovjek se zabio u automobil ispred i tako je završila naša vožnja. Sreća da smo sjedili iza.

Zanimljivo je u cijeloj priči da je od početka pjevao neke njihove pjesme, pričao nam nešto na tajlandskom (kao da išta razumijemo), da bi na kraju sve završio sudarom. U roku od 5 minuta pojavila se policija, blokirala je kratko cestu, pofotkali su mobitelima oba automobila, raščistili cestu i sve se to odvilo u 10 minuta, pa je promet odmah nastavljen. Zaista ekspresno.

Metro me oduševio. Od našeg smo stana do metroa imali manje od 10 minuta hoda, a npr. cijena od naše stanice Phetchaburi do zadnje Bangu Sue, koja nam je bila idealna jer se tamo nalazi Chinatown i stari grad, iznosila je po osobi 30 Bahta (6 kuna). Vožnja traje dvadesetak minuta, a procedura je takva da kupite žeton na polazišnoj stanici, prođete s njim kroz kontrolu, a onda na zadnjoj stanici da bi izašli isti taj žeton samo ubacite u automat koji vam onda i omogući prolaz. Na gotovo svakoj od stanica može se upisati i u knjigu žalosti u čast preminulom kralju Bhumibolu Adulyadeju. 

Nezaposlenost malo veća od 1 posto

U Tajlandu je nezaposlenost bila u rujnu 0.87 posto, dok je u listopadu porasla na 1.20 posto. Da, dobro ste pročitali. Najveća stopa nezaposlenosti bila je u siječnju 2001. godine i iznosila je 5.37 posto, dok je najniža stopa iznosila 0.39 posto u studenom 2012. godine. Kao što ste mogli pročitati, Tajlanđani nemaju brigu oko zaposlenja, ali i ove brojke bi trebalo malo detaljnije analizirati, jer puno zaposlenih ima mala i ispodprosječna primanja. Prosječna plaća iznosila je u listopadu ove godine 13.803 Bahta i to je rekordno visoka prosječna plaća, točnije oko 2.600 kuna. Najniže zabilježena prosječna bila je 2000. godine i iznosila je 6344 Bahta, tj. 1.268 kuna. Na svakom koraku možete nešto kupiti, izbor je na vama. Tajlanđani se zaista trude, pa tako doslovno steknete dojam da obitelj ako ima doma tri paprike i jaje, uzet će njih i već smisliti koje bi jelo mogli sastaviti od toga i prodavati. Mobitelom smo svako malo fotkali/snimali, pa smo i odlučili kupiti selfi štap. Prvo je cijena bila 300 Bahta, ali se bez problema spustila na 100 Bahta, tako da smo mogli selfije okidati lakše (moderna mladež).

Najbolje je zalutati

Volim se držati onoga da je najbolje u nekim nepoznatim gradovima malo zulatati, tj. pobjeći od klasičnih turističkih ruta. Tako smo putem znali ispod jednog mosta vidjeti i beskućnike kako žive u katastrofalnim uvjetima, ali jedna od odvratnijih scena koju smo doživjeli bila je ta kada smo tako zalutali i u blizini jedne telefonske govornice čovjek je ležao na podu i dirao se za spolovilo. Ljudi su prolazili, nitko nije ni reagirao.

Dok hodate gradom, svako malo možete doživjeti unikatno iskustvo. Tako znaju dominirati prekrasni mirisi hrane, da bi već idućem trenutku osjetili miris kanalizacije. Ovo je slično Veneciji, kada gledate filmove, možete vidjeti gondolijere kako voze ljude, sve je tako bajkotivo. No, kada odete u Veneciju i platite vožnju gondolom, onda zapravo jedino čega se sjećate je miris kanalizacije. Bangkok ima nadimak ”Venecija Istoka”, a čisto sumnjam da su to dali zbog spomenutih mirisa, ali ne bi ni bilo daleko do istine da jesu. No, čovjek se već navikne na ovo. Sve spomenuto zaboravi se u onim trenucima kada krenete isprobavati tajlandska jela.

Tajlandska hrana – čisto bogatstvo

Možda na prvu tajlandska hrana može biti malo čudna, ali nakon 15 provedenih dana u nekoliko gradova moramo priznati da bi je najradije ponijeli sa sobom u Hrvatsku da možemo. Tom Yum Goong (juha od škampa), Tom Kha Kai (piletina u juhi od kokosovog mlijeka), Pad Thai (tajlandski rezanci s piletinom/morskim plodovima), Khao Pad (pržena riža, jaja, luk i nešto začina), Kai Med Ma Muang (piletina s povrćem i indijskim oraščićima), samo su neka od jela vrijedna spomena. Kruh nismo okusili uopće, osim u sladolednom kupu (koji nije vrijedan spomena).

Cijene u Tajlandu variraju ovisno o tome u kojem ste gradu, ali za 40 Bahta (8 kuna), možete pronaći jela na raznim štandovima. Pritom ne mislimo na jela od kojih ćete ogladnjeti nakon pola sata, nego na normalne porcije hrane. Jedan od problema, ako lutate lokacijama izvan turističkih ruta, može biti taj što je izbor hrane velik, ali neki nemaju ni fotografije ni opise na engleskom. Zato je prijedlog da si imate uvijek kod sebe na papiru/u mobitelu imena jela koja su popularna i koja vrijedi probati, tako sve lakše ide. Nakon povratka u Zagreb najviše nam je i nedostajala hrana. 

Hrana, hrana, hrana… Čisti raj!

U Hrvatskoj je npr. na baušteli normalna stvar da radnici jedu salame, popiju koju pivu i slično. Što se dogodi u Tajlandu? Na gradilišta dođu ti pokretni štandovi, prodavači se smjeste, priprave jela: ribe, rižu, piletinu i ostalu finu hranu i prodaja je spremna. Radnici se zaista jako zdravo hrane. Čisto sumnjam da su turisti gledali ovakve neke detalje, ali nama je ovo bilo jako zanimljivo, a sve to i donosi ”bijeg” od standardnih turističkih ruta. 

O hrani bih mogao pisati do sutra. I koliko god da napišem, premalo ću napisati. Prodavači su uglavnom dobro educirani, pa znaju da ”spicy” hrana nekim strancima baš i ne odgovara, tako da po potrebi ublaže da ne bude previše ljuta. Ne pamtim kada sam pio tako puno Coca Cole u životu, ali nakon gotovo svakog jela bi sjela kao budali šamar. Okus Cole u staklenoj boci mi je puno bolji od onog u Hrvatskoj. Ako bi negdje i ponudili led uz sokove, redovno bih to i odbio, jer je poznata stvar da neki od njih led rade od vode s pipe, pa si ovako možete stvoriti probleme zbog vode koja nije pitka.

U jednom sam dahu doslovno napisao cijeli ovaj tekst, ali nekako više volim da fotografije govore, pa pogledajte galeriju u nastavku. Ostavio sam još jedan dio vezan za Bangkok za objaviti i zaista s velikim guštom pišem i objavljujem ovaj materijal.

Napisao: Vedran Tolić