Vedran Tolić će nas u tri djela provesti kroz njegovo viđenje Tajlanda. Uz tekst dolazi i pregršt lijepih fotki pa krenimo na prvi dio.
Da odmah u startu razjasnim – 15 dana provedenih u Tajlandu bilo je za mene jedno od najljepših iskustava u životu. Mislim da smo početkom godine rezervirali karte za Tajland, a kako je vrijeme prolazilo, tako i nisam baš imao neki osjećaj da negdje doista putujem, sve dok nije došlo nekoliko dana prije leta. Onda je sve sjelo na svoje mjesto.
Zašto uopće Tajland? Obzirom da sam znao da je on otvorena država prema turistima i jako popularna, a ujedno i dijelom egzotična, izbor je bio jasan. Za prvo takvo putovanje želio sam ”igrati na sigurno”. Iskreno se nadam da ću realizirati ideju izložbe vezanu za Tajland početkom ožujka, fotografije koje planiram tamo izložiti će i ugledati svjetlo dana samo na izložbi, neće nigdje biti online. Stoga ako imate ideju za prostorom, bilo kakvu ideju vezano za izložbu ili ako ste jedan do potencijalnih sponzora (kamo sreće), slobodno se javite. Koncept za izložbu sam razradio, a već sam polagano i krenuo u realizaciju, a u budućnosti će biti više informacija o tome. Sada dok sam vas malo udavio ”sponzoriranim” prostorom, idemo dalje normalnim tempom.
I… krećemo!
Pripreme za putovanje i nisu bile nešto previše opsežne, jedino smo kupili jedan odličan vodič za Tajland na Interliberu, proučavali neke članke na internetu, a od velike je pomoći bila i internetska stranica Thaimer koja je i specijalizirana za putovanja u Tajland. Letjeli smo Qatar Airwaysom, let je ukupno trajao oko 11 sati, a presjedali smo u Dohi. Kada sletite u Bangkok i idete prema smještaju, prvi dojmovi su podijeljeni, ne znate gadi li vam se to što vidite ili vam se zapravo sviđa. Naime, milijuni žica po stupovima, milijuni automobila u prometu i totalni kaos, konstantan smrad kanalizacije, ljudi koji vas žele prevariti na svakom koraku i uvaliti vam ”povoljne” vožnje po gradu i slično, zagušljiv zrak… Prvo je to zapravo bio određen šok, jer na većinu toga i nismo navikli. Međutim, kako vrijeme prolazi, tako i osjećate neku ”toplinu” Bangkoka. Doista ne znam to objasniti, prvo mi se uopće nije svidio, da bi mi dok smo sletjeli na sjever u grad Chiang Mai nekako nedostajao. U najmanju ruku čudno.
Smještaj smo birali preko Airbnba. Hotele nisam htio, a razlog je jednostavan, možete imati hotel s 5 zvjezdica, a on može biti kao neka straćara. Sve te zvjezdice u Tajlandu i ne predstavljaju pravu kategorizaciju kao kod nas. Plus, bilo mi je jako važno da mogu foto opremu držati na sigurnom, tako da smo isključivo uzimali cijele stanove. Naš koji smo odabrali u Bangkoku je bio fantastičan, počevši od pogleda koji možete vidjeti na fotki ispod, do same povezanosti (10 minuta od metroa i drugih stanica). Bio je to puni pogodak. Tajlandski metro za svaku je pohvalu, zahvaljujući njemu uštedjeli smo puno vremena, odlično je organiziran i nisu prevelike gužve.
Količina fotki koje sam snimio jako je velika (bolje da ne znate), ali zaista moram reći da sam se išao prvenstveno odmarati. Nije da sam, zajedno s mojom ljepšom polovicom, fotkao neke stvari ciljano, nego smo jednostavno uživali, putem okidali fotke i to je to. Baš kao pravi turisti, s dozom kreativnosti (valjda?).
U smještaju naravno ne smijete piti vodu s pipe, jednako kao i bilo gdje drugdje u Tajlandu, ali je zato kupovna voda jeftina (kao i većina drugih stvari), 1.5 litara je nešto malo više od 3 kune u dućanu 7-Eleven kojeg imate na svakom koraku, a radi od 0 do 24. Kupovna voda nosi sa sobom razlike, većina koju smo kupovali ima čudan okus obzirom na onaj na koji smo navikli. Naime, kada je popijete bude dobra prvu sekundu, ali onda već iduću bude gorka/slana. Uglavnom, nije nam se baš svidjela, sve dok nismo otkrili vodu Aura, ona je bila puni pogodak, okus jednak našem i jedino smo nju do kraja putovanja i kupovali.
Povezanost s kraljem
Tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej, jedan od najdugovječnijih monarha na svijetu, umro je 13. listopada u 88. godini života. Njegova je smrt potresla cijelu naciju, bio je omiljen u narodu. Mi smo točno mjesec dana poslije posjetili Tajland, a u Bangkoku na gotovo svakom koraku možete vidjeti njegove fotografije u velikom formatu i slično. Povezanost s kraljem jako je velika, možete od vozača i građana čuti samo riječi hvale, prilikom letova u avionu bude i minuta šutnje, a meni je posebno bilo zanimljivo što je kralj na jako puno fotografija s fotoaparatom oko vrata. Volio je snimati, a njegovi su radovi i izloženi.
Povezanost s kraljem je fascinantna, ali nije ni toliko čudna obzirom da Tajlanđani navode da je on taj koji je održavao zajedništvo. U člancima se navodi da je stalno putovao po cijelom Tajlandu, nadgledao kako napreduju radovi na raznim projektima i slično. Kraljevska palača Royal Grand Palace nakrcana je svakodnevno brojnim građanima koji odaju počast kralju.
Chinatown
Dečko kopa nos i prodaje hranu, žena sjedi na stolcu i prodaje pritom se dirajući po nožnim prstima, štakori trčkaraju oko štandova, a prodavači ih tjeraju i prave se da se ništa ne događa, blještavilo svjetla, raznolika i bogata ponuda… Sve ovo odlike su Chinatowna u Bangkoku, koji smo i posjetili prvu večer. Svaku sam večer zapisivao sve što se događalo kada bi došli u stan, jer bi bila grehota nešto od toga ne zapisati i onda zaboraviti u budućnosti. Ako ste gadljivi – odmah vam se u startu sve i zgadilo, ali ako niste, onda vjerojatno vidite puno zanimljivosti u svemu tome. Ja spadam u drugu kategoriju, meni je ovo sve bilo jako zanimljiv, nije čak ni filmski zanimljivo, nego bolje od tog filmskog doživljaja.
Stolci na kojima sjedite u restoranima jednaki su onim plastičnima u vrtićima, ali i to ima svoje draži. Za prvo smo jelo naručili juhu od škampa, djelovala je dobro, ali kada je došla, prvo smo se šokirali količinom, porcija je bila realno za 4 osobe. No, još smo se više šokirali okusom, bilo je jako ljuto, ne samo što što bilo ljuto, nego su i okusi bili čudni, red žvakanja bambusa, pa red žvakanja nečega za što ni sami ne znamo što je i tako u krug. Baš je bilo ”spicy”, ali ako me pitate sada iz ove perspektive što mi jako nedostaje iz Tajlanda, odmah bih vam spremno i rekao – hrana! Pisat ću malo više o njoj u idućim dijelovima.
Navedeno je zapravo sažetak našeg prvog dana u Bangkoku, tek uvodni dio vezan za Bangkok. Postepeno ću krenuti s objavljivanjem i ostalog sadržaja, a nadam se da će isto tako nekome pomoći nešto od navedenog ako planira posjetiti Tajland. Do tada uživajte u stotinjak fotografija koje donosim za prvu turu. 🙂
