Tražim suputnika

Od kako smo pokrenuli oglasnik Tražim suputnika hrpa ljudi nam se javila sa pozitivnim iskustvima pa smo odlučili neka od njih podijeliti sa vama i na taj način možda smanjiti strah od putovanja sa nepoznatim osobama.
Ovim putem pozivamo sve one koji žele podijeliti svoja iskustva, bilo pozitivna ili negativna, da nam se jave kako bi ovaj članak dalje nadopunjavali.

Za koje putovanje ste tražili suputnika?
Koliko dugo vam je trebalo da ga pronađete?
Da li vam se javilo više ljudi? Na koji način ste odabrali onog tko će putovati sa vama?
Koje osobine ste tražili?
Da li ste se sa tom osobom vidjeli prije nego ste krenuli na put?
Da li ste se bojali da će odabrana osoba biti suprotno onome kako se predstavila, ili nedajbože bezobrazna, nasilna?
Kako su vaši najbliži reagirali na to da putujete sa nepoznatom osobom?
Kako je izgledalo putovanje sa pronađenim suputnikom?
Jeste li još uvijek u kontaktu sa pronađenim suputnikom?
Poruka za sve one koji se boje putovati sa nepoznatim osobama!

Romana Novak, 27 god, Zagreb, magistra ekonomije

Ukupno sam postavila tri oglasa za traženje suputnika. Prvi oglas je iskreno bio iz čiste znatiželje. Zanimalo me koliko će se ljudi javiti i kakav će bit profil prijavljenih ljudi. Nisam mislila da ću zaista naći suputnike i odvažiti se na tako nešto. Za prvo putovanje sam sama tražila suputnike za Maroko ili Šri Lanku. Na kraju sam se odlučila za jednog dečka koji mi se svidio za Šri Lanku i pridružila nam se još moja prijateljica. Nakon toga smo odlučili naći još jednog suputnika (po mogućnosti dečka da našem novom suputniku radi društvu). I treći oglas je bio za Francusku (Marseille i Provansa) gdje smo kolegica i ja tražile suputnike.
Za prvi i drugi oglas sam vrlo brzo našla suputnike (par dana). Za Francusku je pronalazak suputnika trajao duže (cca 2-3 tjedna).
Na prvi oglas (Maroko ili Šri Lanka) se javilo dosta ljudi (cca 35-40). Na drugi (Šri Lanka) je već bio puno manji broj jer smo mi kao grupa tražili, a ne ja kao solo cura. I na zadnji za Francusku se javilo cca 15-ak ljudi. Išla sam logikom da tko mi se ne svidi na prvu niti neće ni u konačnici. Prvi suputnik za Šri Lanku se činio jako drag, pristojan, putovao je već preko Putoholičara. Nije mu problem bila ni mogućnost agencijske varijante i da ide još netko s nama. Drugi dečko kada smo mi kao grupa tražili mi je bio super odmah na prvu i baš smo kliknuli. A za Francusku sam doslovno otišla s jedinih dvoje ljudi koji su preostali i nisam birala.
S obzirom na to da su u prijavama prevladavali muški tražila sam dečke kojima nije bio problem putovati u grupi, da idu drugi suputnici i slično. Htjele sam ljude koje vole putovati i imaju iskustva u putovanjima, a ne koji žele naći curu i slične varijante. Ne želim biti puna predrasuda ali baš se vidjela razlika u prijavama i profilima ljudi kada sam sama tražila suputnike i/ili s kolegicom naspram kada smo tražili mi kao grupa (dvije cure i jedan dečko). Također, Šri Lanka je bila putovanje s puno dana godišnjeg odmora (a i popriličan budžet) pa nikome nije u interesu da godišnji provede s nekim tko si ne odgovara. Uz to, ja sam poprilično organizirana osoba pa sam trebala ljude koji će se uklopiti moj već razrađeni raspored za te destinacije.
Vidjela sam se sa svima prije kupovine karata, osim s prvim dečkom za Šri Lanku jer ne živi u Zg. Ali bilo smo stalno u kontaktu.
Za Šri Lanku sam se malo bojala zbog toga što sam se prvi put u tako nešto upustila. Međutim, išla sam i s prijateljicom pa mi je to opet bilo nekako lakše. S obzirom na to da smo krenuli s organizacijom putovanja 3-4 mjeseca stigli smo se svi jako dobro upoznati. Čuli smo se, nalazili, dogovarali plan puta, smještaj i sve. Za Francusku mi je kolegica iz privatnih razloga u zadnji čas odustala tako da sam išla sama s dva dečka koja sam jednom vidjela. Iskreno, večer prije nije mi bilo svejedno ali rekla da sam da idem i kud puklo da puklo. Nekako mislim da nitko nema namjeru trošiti svoji godišnji i novce da bi naudio nekome drugome (pročitala sam to upravo tu na iskustvima kada sam prvi put stavljala oglas).
Roditeljima nisam rekla jer znam da bi brinuli tako da su oni mislili da su to sve prijatelji od prije. Prijateljice su bile skeptične i brinule se. Uglavnom, nisu baš bili nešto pretjerano oduševljeni.
Šri Lanka je bila odlična, dečki su bili super. Prijateljici i meni su bili prijatelji, braća i zaštitnici. Ma stvarno za poželjeti. Nakon toga sam mislila da sam samo imala ludu sreću da sam upoznala tako super ljude. I onda se dogodila Francuska. Skroz neplanirano sve, dvojica nepoznatih i ja s njima. I mogu vam reći da mislim da mi je to bilo najbolje putovanje u životu. Toliko koliko sam se nasmijala u tih pet dana ja ne znam da li sam u cijelom životu. Ta dva dečka se isto međusobno nisu poznavala i iako su totalno karakterno različiti baš su se složili. Ja sam najavila odlazak u Primark u shopping i oni su išli sa mnom i čak mi pomagali odabrati u onom kaosu što da kupim J Dobili smo nažalost dvije kazne za radar (175 eur) i bez razmišljanja smo odmah podijelili troškove. Ne znam, to kako smo mi dobro funkcionirali nisam do sada s nikim doživjela. Zaista nezaboravno iskustvo.
U kontaktu smo svi. Sa Šri Lanke malo manje ali i dalje imamo zajedničku grupu i čujemo se. S dečkima iz Francuske evo već dogovaram dva nova putovanja. S jednim od njih sam mjesec dana kasnije bila i u Sarajevu.

10. Moja poruka svima je da iskoče iz nekih granica sigurnosti i upuste se u ovo. Uvijek možete jednostavno ne otići ako vam se nitko ne svidi. Ali nekako znate da li vam netko paše ili ne vrlo brzo – nakon par poruka ili mailova. Mnogi od nas danas žive u svijetu gdje su im prijatelji u vezama, nemaju godišnjeg, novaca i slično i teško je naći nekoga za putovati. A ovako upoznate u biti ljude koji su vrlo slični vama i imaju taj isti problem. I onda i daljnja putovanja i dogovori većinom nisu neki problem. Samo se nađe destinacija i to je to J

Nikolina Bešenić iz okolice Varaždina, 31 godina, učiteljica.

Budući da radim u školi kao učiteljica imala sam oko Uskrsa 2016. nekoliko slobodnih dana koje sam željela dobro iskoristiti. Do tada sam uvijek pokušavala za putovanja i izlete pronaći nekoga iz svog kruga prijatelja, ali to bi se često svelo na nagovaranja i izgovore pa sam odustala od toga i odlučila se odvažiti i javiti Putoholičarima 🙂 Destinacija je bila neodređena, ali sam željela neku bližu jer sam imala samo nekoliko dana te neku sa mnogim prirodnim ljepotama jer volim aktivno provoditi vrijeme u prirodi (šetati, planinariti, voziti bicikl..)
Ljudi su mi se počeli javljati u prilično velikom broju istog dana čim je oglas bio objavljen.
Za prvo sam putovanje navela da tražim isključivo suputnicu jer mi je to ipak bio prvi put da probam nešto takvo, no unatoč tome javilo mi se i dosta muških osoba sa upitom bih li se predomislila 😀 Prednost sam odlučila dati curi koja mi se prva javila vrlo lijepom i pozitivnom porukom, a kako uz to cura također radi kao učiteljica, smatrala sam da ćemo se odlično slagati.
Ona je imala sve što sam teražila – vedar duh, volju za aktivnim provođenjem vremena i ideju kamo bismo mogle ići. Odlučile smo se na kraju za Salzburg (jedno noćenje, kulturni aspekt putovanja) i nacionalni park u Njemačkoj Berchtesgaden (drugo noćenje, sportski aspekt putovanja). Na povratku smo stale u Villach i Werfen razgledati prekrasne dvorce.
Prije toga smo sve dogovarale preko facebooka i nije bio potrebe da se prije vidimo uživo.
Nisam se bojala jer, ipak bila sam ja ta koja je mogla od svih ljudi koji su se javili odabrati i procijeniti hoću li se sa tom osobom dobro slagati.
Moji roditelji nisu iskazali nikakvu zabrinutost što putujem sa curom koju ne znam od prije, a nek prijatelji su mi čestitali na odvažnosti, dok su drugi čak i slijedili moj primjer i također se javili Putoholičarima.
Putovanje smo vrlo detaljno isplanirale unaprijed, bukirale smo preko booking.com i našle vrlo lijepe i relativno povoljne smještaje u samoj blizini centra. Na putovanje smo išli osobnim vozilom, vozila sam cijelim putem i na kraju putovanja bila ponosna sama na sebe 🙂 Još jedan veliki plus za samopouzdanje. Što se tiče suputnice, ispostavilo se da se nisam prevarila u procjeni i cijelim smo se putem jako dobro slagale.
Pratimo se i dalje preko facebooka – cura se bavi zanimljivim aktivnostima pa mi je uvijek drago vidjeti njene fotke i nove doživljaje.
Kao što sam preporučila mnogim svojim poznanicima, tako preporučam i vama, ako želite nekamo ići, nemojte čekati da se vaši prijatelji ohrabre, da skupe novce (koje zapravo žele potrošiti na druge stvari), da dobe godišnji (koji također žele potrošiti na neke druge stvari), već se odvažite i nemojte bojati poslati oglas, puno nas je pozitivnih zaljubljenika u putovanja i prirodu koji isto tako tražimo suputnike.

Ivica Marić iz Vrbanje, 34 godine, diplomirani ekonomist.

Do sada sam na ovoj način tražio (i pronašao) suputnike tri puta. Putovanje u Istanbul u jesen 2014., 6 dana, otputovao s Ninom iz Beograda. U Maroko, ožujak/travanj 2015., 8 dana otputovao s Ivankom iz Zagreba, Petrom iz Varaždina i Denisom iz Zagreba. U JI Aziju studeni/prosinac 2015. (Tajland, Singapur, Malezija, Kambođa) 25 dana s Davorom iz Splita, Žarkom iz Zagreba i Albisom iz Labina.
U roku od par dana već sam imao bar jednog sigurnog suputnika. Istanbul i JI Aziju sam ja objavio oglas, a za put u Maroko sam se javio na tuđi oglas.
Na moje oglase i oglase mojih suputnika javilo se više zainteresiranih (za put u JI Aziju njih 10-ak). Iznio sam im ideju puta, koncept, okvirno termine, buđet, vrstu smjestaja i sl. S ljudima koji su se vidjeli na takvom putovanju i potvrdili da putuju kasnije sam konkretno dogovarao detalje.
Svoje suputnike ali i ljude koji inače uživaju u putovanjima zamišljam kao vedre, otvorene i pozitivne. Ljude koji žele vidjeti, doživjeti, osjetiti drugu kulturu, drugačiji način života, probati nešto novo, zabaviti se. Ne znam da li sam imao sreće ali svi moji suputnici su bili upravo takvi.
Niti s jednim suputnikom se nisam osobno upoznao prije puta iz razloga što su nam mjesta stanovanja bila poprilično udaljena. Ali smo se čuli telefonski, komunicirali putem fejsa i Skype-a. Prije putovanja u JI Aziju mjesecima smo komunicirali putem grupe na fejsu jer smo zajedno organizirali i dogovarali putovanje, pa kad smo se prvi put vidjeli u zračnoj luci imao sam osjećaj da putujem s starim prijateljima.
Nije bilo straha. Komunicirajući prije puta pomalo se i upoznate. Kada bi se netko od suputnika pokazao kao bezobrazna, negativna ili nasilna osoba pozdravio bih ga i otišao svojim putem.
Reakcije najbližih su pozitivne, vjerojatno iz razloga što su moja dosadašnja iskustva pozitivna. Moji najbliži su navikli da putujem. Možda se više pribojavaju destinacija nego suputnika.
Dosadašnja putovanja su prošla odlično, rekao bih čak i bolje od očekivanog. Mislim da je jako važna komunikacija i priprema prije samog putovanja tako da svatko zna otprilike što može očekivati. Ako postoje različiti interesi za pojedine aktivnosti na putovanju (ja npr. ne volim shoping) nije nužno da svo vrijeme provedete s suputnicima. Uz malo fleksibilnosti i dobre volje sve se da dogovoriti.
U kontaktu sam sa svim svojim dosadašnjim suputnicima, sa većinom sam se i sprijateljio tako da ćemo sigurno opet zajedno putovati.
Svi počnemo kao stranci. Putovanja su najljepši način da se upoznate. Sretan put!

Jelena Vojinović, iz Poreča, 35 godina, tajnik/administrator. Zaljubljenik u prirodu, fotografiju, planinarenje, surfanje, yogu, putovanja.

Tražila sam suputnika za putovanje u Šri Lanku, za dva tjedna u siječnju 2014.
Relativno kratko je trajalo traženje. Nisam imala zapravo ni puno vremena da ga nađem pošto mi je frendica, koja je trebala ići samnom, otkazala samo mjesec dana prije polaska.
Je, javilo mi se više ljudi. Ivana sam odabrala jer je jedini bio fleksibilan šta se tiče datuma i itinerara, bio je spreman ‘uskočiti’ u moje već isplanirano putovanje. Dakle, presudilo je to šta sam imala samo mjesec dana vremena da pronađem nekoga da zamijeni frendicu. Ali i mimo toga, pouzdam se u svoju intuiciju i Ivan je djelovao kao dobra i draga osoba, što se na kraju i pokazalo točnim.
Nisam imala ništa unaprijed zamišljeno, ali osobine koje meni igraju ulogu su otvorenost, duhovitost, dragost… ono, da je osoba zdravog duha.
Nismo se vidjeli prije puta.
Inače sam oprezna i odgovorna osoba, sve izvažem u glavi i napravim scenarije, ali za divno čudo u ovoj situaciji uopće nisam razmišljala o nekim negativnim ishodima… želja za odlaskom u Šri Lanku je ipak bila jača od toga. 🙂 A i nekako mi malo nategnuto zvuči ideja da bi neki nasilnik ili bilo kakav negativac koji mi na neki način hoće nauditi, išao kroz sav taj trud i trošak oko samog putovanja samo kako bi dobio priliku za širit agresivu ili tako nešto.
Roditelji su reagirali, začuđujuće dobro. Sigurno su krili svu tu zabrinutost i zgražanje zbog toga šta sam se ja sad odlučila na putovanje sa nepoznatom muškom osobom, zbog činjenice da sam odrasla osoba i ako sam tako odlučila nemaju mi šta prigovarat. 🙂 Prijatelji su se čudili jer su smatrali da puno više hrabrosti treba za ići na put sa nepoznatom osobom nego sama. A ja sam tražila suputnika iz razloga šta nisam imala dovoljno hrabrosti otići sama.
Nije bilo očekivano jer nisam znala što očekivati, prvi put sam se upustila u tako nešto. Bilo je karakternog nepoklapanja u nekim stvarima, nekih različitosti zbog kojih sam bila malo netolerantna i zbog toga žalim. Ali sve u svemu, bilo je to jedno lijepo iskustvo.
Dosta rijetko se čujemo, ali ipak da. Evo, baš smo se nedavno čuli, malo si popričali kako nam idu životi, šta ima novo 🙂 tako to. 🙂
Oprez je dobar, ali nemojte da vas strah blokira. Ako želite putovati, a nemate s kim, isprobajte ovaj način. Osobno smatram da sve nas putnike veže ista želja, isti osjećaj, i da tu nema mjesta za ništa negativno, u smislu nečega zbog čega bi vas trebalo biti strah upuštat se u ovo s nepoznatim putnikom. Može biti nekih manjih problema u vidu neslaganja sa tom osobom, nekompatibilnosti, ne dijeljenja istih interesa, ali to vam može biti i odlična životna škola, možete trenirati intuiciju, tolerantnost, testirati empatičnost, možete iz tog iskustva izvuči dosta pozitivnih stvari ako ste otvoreni prema tome. A u krajnjem slučaju, možete saznati da takvo nešto nije za vas i da se nećete više upuštati u to. Ali, treba probati, preporučam! 🙂 I posebno preporučam da početak bude na oglasniku Putoholičara, oko njih se muva dosta neke zdrave, pozitivne energije. 🙂

Davor Majer iz Splita, 42 godine, radi kao pomorski agent.

Pa zasebno sam tražio suputnika za Japan, ali neuspjesšo, ali s druge strane, Ivica Marić me kontaktirao za putovanje u Tajland i Kambodžu, koja se ostvarilo, uz pridodane suputnike Albisa Glavičića i Žarka Miloševića. U tijeku dogovaranja smo ubacili Singapur i Kuala Lumpur.
Ovo putovanje gdje smo išli skupa, pa možda u mjesec dana smo se sve dogvovorili. Al recimo od moga kontakta sa putoholičarima god dana.
Konverzacijom, mailovima.
Meni je najbitnije putovanje, više manje svi ljudi dobre volje mi odgovaraju.
Nismo se vidjeli prije puta.
Nije bilo straha.
Neki s odobravanjem, a neki ne, al mislim da je to više bila neka vrsta ljubomore 😉
Nikakvih nesuglasica.
I dalje smo u kontaktu.
Open your mind! 🙂

Nikolina Marić iz Zagreba, 25 godina, završila predškolski odgoj.

Tražila sam suputnika za Camino de Santiago, Francuska ruta ( 800 km pješačenje ). Krenuli smo na put krajem kolovoza, a vratili smo se s puta krajem rujna.
Trebalo mi je mjesec dana da pronađem suputnika.
Javilo mi se možda desetak osoba koji su zainteresirani za putovanje, ali samo jedna osoba koja je zbilja željela krenuti na put. U tu osobu sam stekla povjerenje uglavnom radi iskrene komunikacije preko Facebooka i elektronske pošte.
Nisam unaprijed zamišljala o tome kakva bi osoba trebala biti. Svaki čovijek je dobar i sa svakim se može naći nešto zajedničko. Ali nadala sam se da će osoba koju nađem biti jednostavna i da će se s njom dat lako dogovoriti.
Jako dugo smo se dopisivali, slali si poruke vezano za put, šta treba ponijeti prije puta, gdje kupiti dobar backpack, kako se pripremiti, savjeti od drugih, itd. Tako da smo jedno u drugo stekli povjerenje i prije nego što smo se vidjeli. Nakon što sam se ja vratila sa sezone u Zagreb, otišli smo na jednu kavu koja je bila dovoljna da potvrdi moje povjerenje prema toj osobi.
Nisam se bojala da će osoba biti nasilna ili bezobrazna. Znala sam da ćemo se bolje upoznati, i da ćemo jedno drugom ići na živce ili se porječkati, ali nisam strahovala da će mi osoba htjet nauditi, radi same prirode putovanja. Mislim da nitko ne bi pješaćio 800 km, izvrgnuo se žuljevima, bolovima u zglobovima, te ostalom mukom, samo da tebi naudi. 🙂
Nije im bilo svejedno. Moji roditelji su htjeli kontakt te osobe, htjeli su znati gdje radi i čime se bavi, isto tako su moje prijateljice obavile svoj dio istraživanja preko facebooka, čisto da dobiju feeling da je osoba normalna, pogotovo jer je muška osoba u pitananju koja je starija od mene 9 godina.
Bilo je teže nego što sam mislila, ponajprije radi puta, ali isto tako radi velikih razlika u našim karakterima, čemu je pridonijela i poveća razlika u godinama, no isto tako bilo je vrlo lijepih i ugodnih trenutaka. Nesuglasica ima u svakom odnosu, a najčešće su dolazile do izražaja radi umora, ili 6 satnog pješaćenja, prevelikih vručina, itd. No sve u svemu bilo je dobro.
Jesam. I dalje se čujemo preko facebooka, tu i tamo popričamo o novostima i kako to biva čestitamo si sve nadolazeće blagdane i rođendane 🙂
Osjećati strah od nepoznatog i novog je normalno i razumljivo, ali predate sebe i svoje odluke strahu te dat da kontrolira i odlučuje u kojem će te smijeru, je šteta. Šteta je jer je prekrasno upoznati sebe kraj nekog koga ne poznajete. Prekrasno je upoznat nekog novog i stvoriti novo poznanstvo ili prijateljstvo. Naravno da trebate biti realni i steći dozu povjerenja, ali na kraju uvijek imate izbora, otići ili reći osobi što vam ne odgovara, s tim da isto tako trebate biti spremni prilagoditi se, jer najvjerovatnije da i drugoj osobi nešto smeta ili da i druga osoba ima isti strah kao vi.