Maja Klarić je putopjesnikinja iz Šibenika koja nam svoja mnogobrojna putovanja prezentira kroz stihove. Maja je nedavno izdala zbirku putopisnih pjesama ”Život u ruksaku” te će nas upoznati sa samim pojmom putopisne poezije kao i sa njezinim radom.

Putopisna poezija, baš kao i putopisi u prozi, donosi priče i sličice iz nepoznatih krajeva. Štoviše, poezija sadrži i onu dodatnu dimenziju uzvišenog i imaginarnog, poetično viđenje i viziju mjesta do kojeg putnik želi putovati ili do kojeg je već stigao, stihovima ostavljajući čitatelju prostor da sam nadogradi sliku o nekom mjestu.

Putopisaca stranih i domaćih ima toliko da ih je u posljednje vrijeme postalo teško nabrojati, što nije slučaj i s autorima i autoricama koji su se istom žanru odlučili posvetiti putem poezije. Između autora koji su opisivali svoja putovanja stihovima i tako me inspirirali prije svega bih izdvojila grčkog pjesnika Konstantina Kavafisa čija je „Itaka“ umnogome obilježila cijele dijelove moje zbirke. Tu je još i neumorni francusko-švicarski pjesnik Blaise Cendrars koji je proputovao Brazil i nadahnuo moderne pjesnike, još jedan grčki avanturist Nikos Kavvadias te mnogi drugi.

Kao što s putovanja volimo slati razglednice, donositi suvenire za prijatelje, za sebe same i police ormarića u dnevnoj sobi, sitnice koje vežemo uz neku priču s puta i koje čuvamo u kutijicama s uspomenama, ja sam sa svih svojih putovanja donosila stihove koje bih pisala usput, u hladu stabla naranče u Sevilli ili pod palmom na nekoj brazilskoj plaži, i sakupljala ih na jedno mjesto. Tako je, malo po malo i u hodu, nastala zbirka putopisne poezije „Život u ruksaku“.

Sve je počelo kao davna želja da s osnovnim stvarima potrebnim za preživljavanje proputujem svijet, s ruksakom na ramenima, slobodna od svega, pa čak i same sebe.

Da toga nisam bila ni svjesna, moja želja se ostvarila te sam čak i prije diplomiranja na fakultetu proputovala gotovo cijelu Europu, a nedugo nakon toga počela su i veća putovanja – Camino de Santiago i 880 km pješice, dvomjesečni rezidencijalni boravak u Brazilu, itd.

Zbirka „Život u ruksaku“ donosi uglavnom europska putovanja, a što se onih dalekih tiče, u tom su trenutku tek sanjana i priželjkivana. Osim konkretnih putovanja krajolicima i dalekim prostranstvima, tu su i putovanja kroz ljude koje ostavljamo za sobom, kojima se vraćamo, kroz suputnike, kroz same sebe prije nego krenemo, dok putujemo i konačno, pri povratku.

Obrisi lica u Anatoliji
U dalekim zemljama
Po bezbrojnim gradovima
Punim imena, oblika, glasova
U kakofoniji neprepoznatljivih zvukova
Kad me uhvati želja da pobjegnem
Zažmirim
I pomislim
Na ono što me čini sigurnom
Na poznato tvoje lice
Koje se smiješi dok me ispraćaš
I govori mi
Vratiti se može samo tamo
Gdje te netko čeka

Porto, Portugal
Nagovaraš me da prijeđemo na drugu stranu rijeke
I pijemo porto čitavu noć,
A ja se premišljam jer se bojim
Da me nepoznate noći
Novih gradova
Ne prisvoje…
Porto, Portugal
Miriše
Preko rijeke Douro sve do oceana
Dok se sav razum ne utopi
U staklenoj čaši od dva decilitra
Koju dižemo uvis za vlastiti
Revolta dos Borrachos.

Maja Klarić