Andrea i Dora, dvije zubarice iz Rijeke volontirale su u Tanzaniji, a evo kako je izgledao njihov prvi radni tjedan
Mjesec dana Afričke avanture (1.dio)
Mjesec dana afričke avanture – dobrodošlica (2.dio)
Nakon upoznavanja afričke kulture počinje naš prvi radni tjedan! Uzbuđenje je veliko i jedva čekamo započeti ono radi čega smo ovdje i došli. Inače, u ovom projektu sudjeluju studenti stomatologije iz Tanzanije i iz Europe te zajedno (“Pamoja” – zajedno na swahiliju, a ujedno i ime projekta) radimo na tome da promijenimo svijest o oralnoj higijeni djeci u ruralnimn područjima te da našom strukom pomognemo onima kojima je to najpotrebnije. Divno je vidjeti kako ljudi iz različitih djelova svijeta i potpuno drukčijih kultura mogu zajedno funkcionirati kao jedno u nastojanju da pomognu drugima. Cilj ovog projekta je bio da djeci koja možda nikad neće imati priliku vidjeti zubara, pružimo pomoć i edukaciju koju zaslužuju. No projekt je postao puno više od toga. Svatko od nas dao je dio svoga srca i zajedničkim snagama radili smo najbolje šta smo mogli. Oni su nas oduševili svojim sposobnostima, znanjima i pristupu djeci, a mi smo novim idejama doprinjeli efikasnijem radu. Učili smo jedni od drugih i međusobno se nadopunjavali, radili smo kao da se cijeli život znamo.
A kako je to zapravo izgledalo ?
Posjetili smo tri škole- Uguru Mchanganyiko, Buguruni i Nyamata, od kojih je jesna bila za djecu s posebnim potrebama. Situacija je takva da u školama nema struje niti vode, a u razredima ima preko 100 učenika. Školske klupe pretvorili smo u stomatološke jedinice, a sunčevu svjetlost u lampadine. Došli smo opremljeni stomatološkim priborom, materijalima za rad, četkicama, pastama i dobrom voljom a ono što smo od njih dobili ne može se opisat riječima. Preko 200 djece dočekalo nas je klikčući i višteći od sreće! Svi su hrlili prema nama, grlili nas, dozivali i veselili se. “Nipe tano, nipe tano” ( daj pet! ) svi su ushićeno vikali a naša su srca bila preplavljena srećom! Djeca su predivna, imaju roliko energije, ispunjeni su srećom i pozitivom, gledaju te onim svojim očima u kojima se sve lijepo ovoga svijeta odražava i ne mare za ništa osim za osmijeh i igru. 🙂
A rad?
Kada dođe vrijeme za popravak zubića, svi smo iznenađeni. Tišina, strpljenje, povjerenje, sve razumiju. Znatiželjni su, oni koji nisu još na redu proviruju kroz prozore i gledaju što se to tamo događa, a oni na stolicama poslušno otvaraju usta i surađuju onako kako ni naši odrasli pacijenti ne mogu. Pregledali smo i tretirali preko 200 djece u svakoj školi, a nekad smo imali toliko posla da bi sat i pol proveli popravljajući zube samo jednom djetetu. Bez i jedne riječi, bez i jedne suze, sve su tolerirali.
Nakon posla svi smo zajedno slavili, a to je najveći užitak. Tada kreće nova runda veselja, grljenja, plesanja i pjesme. Igramo se, skačemo, upijamo njihovu energiju! Obožavaju našu neobičnu dugu ravnu kosu, a njihovoj znatiželji nema kraja! Vesele se jednostavnim stvarima, stvarima na koje smo mi odavno zaboravili, stvarima koje više ne primjećujemo i ne cijenimo. U trenutku kad nas glade, diraju kose, i grle svi u isto vrijeme, u tom trenutku, vrijeme stane, i ništa nam više nije bitno. Ispunili su naša srca bezuvjetnom ljubavi i probudili ono što smo svi zaboravili, sreća je u malim stvarima, oni su naša sreća! Nakupenda mitoto
